Livadni sok

Početak proljeća je izuzetan moment u prirodi kada ima najviše mladih, jestivih, samoniklih biljki. Od silnog obilja ne znam na koju bih stranu prvo obratila pažnju. Kuhinja postaje nezanimljiva i sva pažnja mi je usmjerena na livadu. Točno znam na kojem mjestu mogu naći određenu biljku i razveseli me kada nakon zime ponovo vidim mlada probuđena staništa koja budu još bujnija nego prijašnjih godina. Neka staništa sam sama napravila, neka su prirodno došla, a najveći je problem zaobilaziti staništa prilikom košenja. Trudim se pojedinim biljkama dati šansu da se osjemene i rašire. Dok je bilje mlado, većinom je i kulinarski najzanimljivije. Početak proljeća je definitivno najzanimljivije vrijeme za ljubitelje samoniklog bilja.

Vrlo često u ovo doba naberem puno raznovrsnog bilja i mješavinu stavljam u jutarnji sok. Nisam toliko izbirljiva oko vrste jestivog bilja koliko biram najsočnije, mlade listove. Nijedan jutarnji sok nije identičan i nikad nema isti sastav biljki. Sada je doba cvatnje maslačaka i sada se koriste stabljike i cvijet ove biljke. Mišjakinja je u punoj bujnosti, a priljepača je vrlo mlada, ali savršeno ukusna. Sve to narežem i sve ide u blender. Jedino obavezno voće koje stavljam sa zelenim biljem je limun zbog oksidacije i jabuka zbog ugodnog okusa. Sve ostalo je proizvoljno.

Na donjoj slici je jedna takva standardna jutarnja kitica. S lijeva na desno je: maslačak, priljepača i mišjakinja).