Praseće zelje

Trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae) kao i maslačak. Latinsko ime roda Aposeris složenica je od grčkih riječi apo (različit) i seris (cikorija), što znači drugačija od cikorije. Ime vrste foetida potječe od latinskog i ukazuje na neugodan miris biljke, ali u stvarnosti uopće nije neugodan, ništa posebno.

Za razliku od maslačka, praseće zelje je stanovnik šuma, pogotovo bukovih i ne nalazite ga na livadama. Biljka sliči listovima i cvijetom maslačku. Zabune su gotovo nemoguće: otkinuta biljka ima snažan miris kuhanog krumpira (starog krumpira koji je odležao zimu), a kad otkinete biljka pušta mliječni sok. 

Upotreba

Jestivi su mladi listovi koji se beru u travnju i u svibnju. Sadrže visoku razinu vitamina C i vitamin E kompleksa, puno veću od uzgojene zelene salate, pogotovo oni koji su ubrani neposredno prije cvatnje. Mogu se jesti sirovi ili kuhani.

Naziv praseće zelje je nekako najčešći, ali uopće ne odgovara finom i bogatom okusu ove biljke. Kada naiđete na ove listove, imate divnu proljetnu salatu. Šteta ih je kuhati jer gubite bogatstvo nutrijenata. Obično se miješaju s kuhanim krumpirom uz dodatak bućinog ulja. Naravno, odlični su u smoothie-ju. Evo jednog odličnog recepta kako upotrijebiti ove listove.