Džem od izabele

Kako su prinosi izabele uvijek obilni, uvijek ćete moći izdvojiti dio grožđa upravo za ovu svrhu. Džem ispadne prekrasne purpurne boje i okusa. Nije ga teško napraviti, čak je sam postupak jednostavniji nego kod drugog voća.

Grožđe uberem i odmah ga stavljam u postupak. Uvijek ga je najbolje upotrijebiti u što svježijem stanju. Kako se radi o sasvim ekološkom grožđu, čak ga niti ne ispirem. Maknem zgužvane ili trule bobe, kukce i slično. Samo zdrave bobe trgam s peteljke i odmah stavljam u lonac za kuhanje.

Bitno je samo da se masa zagrije i omekša. Čim malo omekša, uzimate štapni mikser i miksate. Osigurajte neki poklopac dok miksate jer će vam crveni sadržaj vjerojatno jako prskati.

Smjesu pasirajte kroz metalnu, rijetku cjediljku. Veličina rupica treba biti što šira, a da vam koštice ne mogu proći.

Na ovaj način iskoristite cijeli sadržaj grožđa, a filtrirate samo koštice. Na slici se vidi moje cjedilo i čitav postupak. Niti koštice nisu za baciti. Poznato je da se upravo u košticama grožđa nalazi prava vrijednost. Koštice imaju jaka antioksidativna svojstva i cijenjene su u proizvodnji ulja. Koštice sušite i kasnije meljete u prah. Mljevene koštice konzumirate u jogurtu i slično.

Ispasirani sadržaj zakuhate sa želinom i šećerom i čim proključa, gotovo je. Za džem od izabele, morate koristiti želin, jer nema načina da se ova rijetka smjesa zgusne. Ne volim upotrebu želina i u ovom receptu i nastojala sam upotrijebiti minimalnu količinu. Džem po ovom receptu je na samoj granici da nije tekuć. Džem sipate u sterilne staklenke. Najjednostavnije je da čiste staklenke zagrijavate pola sata u pećnici na oko 80 °C.

Piše: Sunčica Pećnjak