Perzijska čestoslavica

Porijeklom je iz planinskog pojasa jugozapadne Azije, danas je raširena u cijelom svijetu. U Europi se raširila kada je pobjegla iz botaničkih vrtova, prvi puta je primijećena 1805. godine u Njemačkoj. U Hrvatskoj je prvi zapisi spominju 1847. godine u Splitu.  Nalazimo je na travnjacima, livadama, u vrtovima, oranicama, na zapuštenim zemljištima, na šumskim čistinama od nizine do 1800 m nadmorske visine. Raste na svježim, dobro prozračenim tlima s osrednjom razinom humusa i umjereno kisele reakcije. Razmnožava se sjemenom.

Prvo što treba potražiti prilikom identifikacije ove biljke su sitni plavi cvjetovi. Cvjetovi rastu samotno, jedan po stabljici, a narastu u promjeru oko 1 cm. Oni su blijedoplave boje s dubokim plavim žilama i imaju 4 latice. Plava boja prelazi u bijelu u blizini središta. Vole se otvoriti u sunčanim danima i mogu nastaviti cvjetanje od siječnja do prosinca ako su uvjeti povoljni.

Upotreba

Jestiva je samonikla biljka. Jestivi su mladi izdanci i listovi. Može biti vrlo gorka ako je biljka zrelija. Ako planirate jesti ovu biljku, berite mlađe, nježnije lišće i izdanke. Oni također mogu biti dobar dodatak mnogim jelima jer su bogati mnogim vitaminima i mineralima. Izvrsna opcija je dodati ih svježim salatama ili zelenim smoothie-jima.

U Francuskoj se ova biljka koristila kao zamjena za crni čaj jer mirišr slično crnom čaju. 

Ljekovitost

Povijesno, ova biljka ima neka ljekovita svojstava. Kada se koristi kao čaj, neka od ljekovitih svojstava su: adstrigentno sredstvo (steže tkivo), ekspektorans (uklanja sluz), pomaže lošoj koži, umiruje grlobolju, liječi probavu i pojačava krv. Kaže se i da pomaže vidu, čisti sinuse, opušta mišiće (posebno područja vrata i ramena), liječi dismenoreju (bolni ili jaki menstrualni grčevi) i krvarenje. 

Ova biljka je u istom rodu kao i ljekovita čestoslavica (Veronica officinalis) iako se smatra da ova druga ima jače i izraženije ljekovito djelovanje.