Kopitnjak

Kopitnjak (Asarum europaeum) niska je trajna i zimzelena zeljasta biljka iz porodice kopitnjakovki (Aristolochiaceae). Karakterističan je stanovnik sjenovitih i vlažnih listopadnih šuma, gdje se puzavim podankom širi neposredno uz tlo. Njegovi tamnozeleni listovi ostaju zeleni i tijekom zime. 

Iz podanka izrastaju duge lisne peteljke s po jednim velikim, kožastim i sjajnim listom. Listovi su bubrežastog oblika i svojim izgledom podsjećaju na konjsko kopito, po čemu je biljka dobila hrvatski naziv kopitnjak. Cvjetovi se pojavljuju pojedinačno, vrlo nisko pri tlu, često skriveni ispod listova. Zvonoliki su, zelenkastosmeđi izvana, a iznutra tamnoljubičastosmeđi. Kopitnjak cvate u proljeće, najčešće u travnju i svibnju. Raste u svježim, humusnim i sjenovitim šumama, osobito u bukovim i mješovitim listopadnim šumama. Rasprostranjen je velikim dijelom Europe. 

Najviše aktivnih tvari nalazi se u podanku i korijenu. Kopitnjak sadrži eterično ulje, čiji sastav čine različiti terpeni i aromatični spojevi, među kojima se posebno ističu asaroni, metileugenol i elemicin. Upravo su oni zaslužni za njegov karakterističan, snažan miris. 

U narodnoj medicini podanak kopitnjaka nekada se koristio kao sredstvo za iskašljavanje, kod probavnih tegoba i glavobolje, ali i za izazivanje povraćanja. Pripisivala su mu se različita djelovanja, uključujući diuretičko i analgetsko. Međutim, kopitnjak je otrovna biljka i danas se ne preporučuje za samostalnu unutarnju primjenu. Pojedini njegovi sastojci mogu izazvati snažnu iritaciju probavnog sustava, a biljke roda Asarum mogu sadržavati i aristološke spojeve povezane s oštećenjem bubrega i karcinogenim djelovanjem. Zbog toga njegova tradicionalna ljekovita uporaba danas ima prije svega povijesni značaj.

Nekada se kopitnjak najčešće koristio u narodnom ljekarništvu, osobito njegov podanak. Danas se zbog toksičnosti ne smatra biljkom pogodnom za pripremu kućnih čajeva ili drugih ljekovitih pripravaka. Njegova je najbezazlenija suvremena primjena ukrasna. Zbog zimzelenih, sjajnih listova može se uzgajati kao pokrivač tla na sjenovitim i vlažnim mjestima u vrtu.