Kaljužnica

Močvarna trajnica čije latinsko ime roda Caltha potječe od grčke riječi kalathos (košarica, pehar, čaša) zbog oblika cvjetova. Ime vrste palustris ukazuje na močvarna staništa, potječe od latinske riječi palus (močvara). 

Rasprostranjena je na području Europe sve do arktičkog područja, u Aziji i u Sjeverneoj Americi. Raste na vlažnim livadama, uz rijeke, potoke, jarke i močvare, od nizina do planinskih područja 2000 m nadmorske visine. 

Cvjetovi su veliki, na dugim cvjetnim stapkama, zlatnožute su boje od biljnog pigmenta ksantofila. Imaju 5 slobodnih latica, puno prašnika i tučaka. Cvatnja je od ožujka do lipnja. Listovi su naizmjenični, sjajni su i tamnozeleni, bubrežastog ili srcolikog oblika i na rubovima sitno nazubljeni. Osim žutog pigmenta ksanotofila, kaljužnica je izvor različitih biološki aktivnih tvari poput saponina, flavona, karotena, alkaloid magnoflorin i naravno klorofila.

Kaljužnica sadrži glikozid protoanemonin (ili anemonol) koji nagriza kožu i sluznicu. Treba napomenuti da većina biljnih vrsta iz porodice žabnjaka sadrži više ili manje protoanemonina. Kaljužnica ga sadrži u većoj mjeri. Zbog veće količine protoanemonina kaljužnica se smatra otrovnom. Sasvim mladi listovi ipak su jestivi jedino kuhani jer se otrovi kuhanjem raspadnu. Preporuča se prilikom kuhanja dva puta promijeniti vodu. Cvjetni pupoljci kuhaju se desetak minuta također uz dvostruko mijenjanje vode te se zatim kisele u octu i koriste kao kapari. Kod osjetljivih osoba može na dodir izazvati alergijsku reakciju. Stoka na paši izbjegava ovu biljku.

Na Medvednici nema slične vrste po listovima, cvjetovima i staništu tako da je ovo lako prepoznatljiva vrsta.