Bijela šumarica

Bijela šumarica (Anemone nemorosa L.) je zeljasta trajna biljka iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae).

Naziv roda Anemona prema Teofrastu potječe od grčke riječi anemos (vjetar), zbog cvjetova koji se i na lagan povjetarca zanjišu. Ime vrste nemorosa ukazuje na stanište, potječe od latinske riječi nemus (šuma).

Rasprostranjena je vrsta u skoro cijeloj Europi i zapadnoj Aziji, unešena je u Sjevernu Ameriku. Raste unutar ili na rubovima svijetlih, listopadnih šuma i šikara, često u gustim skupinama prekriva šumsko tlo prije nego što stabla prolistaju.

Rod Anemone broji oko 120 vrsta, a u Hrvatskoj je zastupljen s 12 vrsta. Bijela i žuta šumarica najzastupljeniji su predstavnici tog roda.  Obje vrste sadrže otrovni protoanemonim i anemonim, koji sušenjem ishlape, pa biljke prestaju biti otrovne. Nekada su navodno lovci koristili svježi sok bijele i/ili žute šumarice kao otrov za strijele. Stari Egipćani su, radi otrovnih tvari koje sadrže, šumarice smatrali simbolom bolesti, a stari Kinezi su ih nazivali cvjetovima smrti.

Bijela i žuta šumarica nakon sušenja, poput ostalih žabnjaka, prestaju biti otrovne. Tinktura bijele šumarice se pripravlja tako da se 20 grama sitno narezane, osušene billjke mjesec dana natapa u alkoholu. Takvu smjesu treba samo procjediti. Mast od šumarica za liječenje artritisa, rana i povreda na koži te žuljeva priprema se od lanolina i/ili svinjske masti i tinkture.