Divlji peršin

Divlji peršin, u botanici poznat kao mladica otrovna (Aethusa cynapium), samonikla je biljka iz porodice štitarki (Apiaceae) koja na prvi pogled ne djeluje opasno. Upravo suprotno, svojim perasto razdijeljenim listovima i svježom zelenom bojom često podsjeća na obični peršin, jednu od najčešće korištenih kulinarskih biljaka. Ta sličnost razlog je zašto se divlji peršin smatra jednom od najopasnijih biljaka naših livada i vrtova.

Rodno ime Aethusa potječe od grčke riječi aithō, što znači „gorjeti“ i odnosi na štetno i „pekuće“ djelovanje biljke na organizam. Vrsta cynapium u prijevodu znači „pseći peršin“, čime se već u samom imenu naglašava da se radi o lažnom, neupotrebljivom peršinu. 

Divlji peršin je jednogodišnja biljka koja naraste od 30 do 80 centimetara. Ima tanku, glatku i razgranatu stabljiku te sitne bijele cvjetove skupljene u štitaste cvatove. Listovi su vrlo fino razdijeljeni, mekani i tanji nego kod kultiviranog peršina, a cijela biljka djeluje nježno i krhko. Divlji peršin raste diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj. Najčešće ga nalazimo uz rubove vrtova, na zapuštenim parcelama, livadama, uz putove i poljoprivredna zemljišta. Voli rahla, hranjivima bogata tla i često se pojavljuje upravo tamo gdje se uzgaja povrće, što dodatno povećava rizik od zabune s običnim peršinom. Na području kontinentalne Hrvatske, uključujući i podsljemensku zonu, nije rijetkost, osobito u proljeće i rano ljeto.

Otrovnost i djelovanje

Divlji peršin je otrovna biljka. Sadrži toksične alkaloide koji djeluju na probavni i živčani sustav. Trovanje se može očitovati mučninom, povraćanjem, bolovima u trbuhu, vrtoglavicom, a u težim slučajevima i grčevima. Posebno je opasan za djecu i kućne životinje. U prošlosti se ponekad spominjao u narodnoj medicini, no takva je praksa danas potpuno napuštena zbog jasno dokazane toksičnosti. Divlji peršin nema prehrambenu ni ljekovitu primjenu i ne smije se koristiti u bilo kojem obliku.