Konopljuša

Konopljuša je. trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika. U Hrvatskoj se može susresti na vlažnim staništima, osobito uz rijeke i potoke, na vlažnim livadama, u jarcima i na rubovima vlažnih šuma. Vrsta je široko rasprostranjena u Europi, a prirodni joj se areal proteže prema središnjoj Aziji i Iranu te sjeverozapadnoj Africi. 

Biljka tijekom ljeta izraste u prilično visoku i dojmljivu zeljastu trajnicu. Stabljika je uspravna, čvrsta, izbrazdana i pri vrhu razgranata, a može dosegnuti otprilike 50 centimetara do 1,5 metara, ponekad i više. Listovi su nasuprotni i karakterističnog su oblika: najčešće su duboko razdijeljeni u tri do pet režnjeva, zbog čega donekle podsjećaju na listove konoplje. Upravo je po toj sličnosti biljka dobila drugi dio znanstvenog imena, cannabinum, odnosno „konopljin” ili „sličan konoplji”. Cvjetovi su sitni, skupljeni u brojne glavice koje zajedno tvore široke, rahle cvatove. Najčešće su ružičaste do ljubičastoružičaste boje, a biljka u vrijeme cvatnje postaje vrlo uočljiva. Cvatovi su bogati nektarom i privlače različite kukce, osobito leptire i pčele, pa je Eupatorium cannabinum vrijedan dio prirodnih zajednica uz vodu. 

Ime roda Eupatorium ima vrlo zanimljivu povijest. Povezuje se s grčkim nazivom eupatórion i imenom Mitridata VI. Eupatora, kralja Ponta iz 1. stoljeća prije Krista. U antičkoj i kasnijoj europskoj tradiciji naziv eupatorium primjenjivao se na različite biljke kojima su se pripisivala ljekovita svojstva, osobito kod bolesti jetre i različitih groznica. Drugi dio imena, cannabinum, odnosi se na izgled listova. Biljka, naravno, nije konoplja i nije s njom botanički srodna; pripada potpuno drugoj porodici, porodici glavočika. Sličnost je samo u obliku listova.

Eupatorium cannabinum ima dugu tradiciju u europskoj narodnoj medicini. Nadzemni dijelovi biljke nekada su se koristili za pripremu čajeva i drugih pripravaka kod probavnih tegoba, za poticanje mokrenja i znojenja te kod različitih upalnih i febrilnih stanja. Biljci se tradicionalno pripisivao i povoljan učinak na jetru. Međutim, danas je njezina uporaba za unutarnju primjenu upitna zbog sadržaja pirolizidinskih alkaloida. Riječ je o prirodnim biljnim spojevima koji mogu biti toksični za jetru. Zbog toga se Eupatorium cannabinum ne smatra biljkom pogodnom za samostalnu pripremu čaja, tinkture ili drugih pripravaka za unutarnju uporabu. Iako je nekada bila cijenjena ljekovita biljka, danas je zanimljiva prije svega kao dio europske tradicije ljekovitog bilja i kao vrijedna biljka vlažnih prirodnih staništa, osobito zbog svoje važnosti za kukce oprašivače.