Primorski vrisak

Primorski vrisak je niska, grmolika biljka koja doseže visinu od 20 do 50 centimetara. Stabljike su joj tanke, uspravne i često blago odrvenjele pri dnu. Listovi su mali, uski, kopljasti i tamnozeleni, a raspoređeni su nasuprotno duž stabljike. Biljka je izrazito aromatična, s mirisom koji podsjeća na mješavinu timijana i origana. Tijekom ljeta i rane jeseni, od srpnja do rujna, vrisak cvate sitnim bijelim ili svijetlo ljubičastim cvjetićima.

Ova aromatična biljka spada u istu porodicu kao biljke poput majčine dušice, origana i mente. Prirodno raste u mediteranskom području, posebice na suhim, sunčanim i kamenitim staništima, često na planinskim padinama i rubovima šuma. Tradicionalno se koristi u narodnoj medicini Mediterana, a u posljednjih nekoliko desetljeća privlači i znanstvenu pozornost zbog svog bogatog kemijskog sastava i snažnog terapijskog djelovanja. Njena ljekovita svojstva daleko nadilaze njenu kulinarsku upotrebu. Zahvaljujući snažnim antiseptičkim, protuupalnim, digestivnim i antioksidativnim učincima, primorski vrisak predstavlja vrijedan saveznik u prirodnom liječenju brojnih tegoba, od probavnih problema do infekcija i respiratornih bolesti.

Kemijski sastav i ljekovitost

Jedna od najvrjednijih komponenti ove biljke je njezino eterično ulje (1 do 2%), koje se nalazi u nadzemnim dijelovima, osobito u listovima i cvjetovima. Među najvažnijim spojevima koje ulje sadrži su karvakrol i timol, dva snažna fenola poznata po svom antimikrobnom djelovanju. Karvakrol često dominira sastavom ulja, katkada i s udjelom većim od 60 %. Timol, iako kemijski sličan, ima nešto blaži miris i djelovanje, no zajedno čine snažan prirodni antiseptik. Brojna istraživanja pokazala su da karvakrol i timol uspješno inhibiraju rast raznih patogenih mikroorganizama, uključujući i bakterije otporne na antibiotike. Također je dokumentirano njegovo protugljivično djelovanje, osobito protiv vrsta roda Candida, što ga čini korisnim kod gljivičnih infekcija kože i sluznica.

Prema istraživanjima provedenim na uzorcima iz Hrvatske i susjednih zemalja, identificirane su sljedeće glavne komponente eteričnog ulja

karvakrol: dominantna komponenta u mnogim uzorcima, s udjelima koji se kreću od 13,7% do 63,4% .

p-cimen: prisutna u rasponu od 10,97% do 26,14%, često kao prekursor u biosintezi karvakrola i timola .

γ-terpinen: varira između 3,7% i 14,8%, također uključen u biosintetski put fenolnih monoterpena .

linalool: u nekim kemotipovima, posebno onima iz Bosne i Hercegovine, linalool je dominantan spoj s udjelom do 38,7%, što ukazuje na postojanje linalool-kemotipa .​

timol: prisutna u varijabilnim količinama, od 0,15% do 46%, često u kombinaciji s karvakrolom u određenim kemotipovima .​

Ostali spojevi: uključuju borneol, α-terpineol, limonen i seskviterpene poput β-kariofilena, prisutne u manjim količinama.​ 

Kemijski sastav eteričnog ulja pokazuje značajnu varijabilnost, što je rezultiralo identifikacijom različitih kemotipova:​ 

Karvakrol-kemotip: visok udio karvakrola (do 83,4%) , najčešći u Dalmaciji (ponekad u kombinaciji s timolom).

Linalool-kemotip: dominacija linaloola (do 50,42%).

Timol-karvakrol-kemotip: kombinacija timola i karvakrola kao glavnih komponenti.

p-Cimen-linalool-kemotip: visoki udjeli p-cimena i linaloola.

Na slici je prikazan tipičan karvakrol-kemotip kojeg ćete susresti u Dalmaciji.

U kemijskom sastavu biljke nalazimo i fenolne kiseline i flavonoide, među kojima su istaknuti apigenin i luteolin, spojevi poznati po snažnim antioksidativnim i protuupalnim svojstvima. Posebno se ističe ružmarinska kiselina, koja također djeluje kao antioksidans te pruža zaštitu stanicama od oštećenja izazvanih slobodnim radikalima. Tanini, koji su također prisutni, daju biljci adstringentna svojstva i korisni su kod proljeva i blagih upala sluznice.

Upotreba

U narodnoj kuhinji Mediterana, gorski vrisak stoljećima zauzima posebno mjesto, osobito u jelima od mahunarki. Njegova prirodna sposobnost da ublaži nadutost čini ga savršenim dodatkom grahu, leći i slanutku. Samo nekoliko listića dodanih tijekom kuhanja ne samo da pojačava aromu jela, već i olakšava probavu, što je i jedan od razloga zašto su ga stari travari preporučivali kao nezaobilazni sastojak "teške hrane".  Osim s mahunarkama, izvrsno se slaže i s mesom, osobito masnijim vrstama poput janjetine, svinjetine ili divljači. Koristi se u marinadama, gdje u kombinaciji s maslinovim uljem, češnjakom i vinom prodire duboko u meso, omekšava ga i obogaćuje slojevitim mirisom koji podsjeća na dalmatinsku kamenjaru. 

Zanimljivo je kako ova biljka djeluje gotovo terapeutski i u svakodnevnim jelima. Čak i jednostavno pečeno povrće ili krumpir dobivaju sasvim novu dimenziju kada se začine prstohvatom primorskog vriska. Oštrina arome nije napadna, ali dovoljno prisutna da izazove znatiželju nepca i ostavi dug, aromatičan trag.  

Piše: Sunčica Pećnjak