Peršin

Porodica: štitarke (Umbelliferae)

Narodna imena: peršun, peteršin

Opis biljke

Peršin je dvogodišnja biljka visine 10 – 50 cm. Prve godine potjera samo gustu lisnatu masu, a sljedeće godine i zelenu stabljiku s malim zelenobijelim cvjetovima udruženim u štitaste cvasti. Podzemni dio peršina čini vretenasti korijen dužine oko 20 cm. Cijela biljka ima ugodan miris i okus koji proizlaze od eteričnog ulja koje se sastoji od čak 42 različita sastojka, a značajniji je apiol, po kome biljka ima specifičan miris i okus. Pored običnog postoji i kovrčasti peršin, koji je pogodan za uzgoj u cvjetnom loncu, ali je manje aromatičan od običnog i upotrebljava se uglavnom za ukrašavanje jela od mesa, riba  i povrća.

Uzgoj i prerada

Peršin sijemo rano u proljeće, a isklija tek nakon 6 tjedana. Dobro uspijeva u svakoj dobro pognojenoj i dovoljno vlažnoj zemlji. Uglavnom se uzgaja kao jednogodišnja biljka zbog svoje bogate lisne mase koju najčešće upotrebljavamo kao začin. Lišće se može brati čim biljka dovoljno ojača. Listovi se mogu osušiti ili zamrznuti, a mogu se konzervirati i pomoću soli.

Uporaba u kuhinji

Listiće peršina upotrebljavamo za začin i ukrašavanje. Ne smije se kuhati, već se dodaje u jelo na kraju. Tako se sačuvaju svi vitamini (sadrži puno C vitamina) i minerali. Korijen peršina koristimo kao povrće za juhu.  Peršin kao začin u jelima pospješuje probavu.