Bijeli sljez

Bijeli sljez je ljekovito sredstvo za sve unutarnje sluznice.

Latinski Althaea officinalis

Porodica sljezovke, Malvaceae

Narodna imena: pitomi sljez, ljekoviti sljez, vrtni sljez, sliz, sljezovina, linja, trandovilje, konopljika, malovesak

Latinsko ime roda Althaea potječe od grčke riječi althainein što znači liječiti, sanirati i althos ljekovito sredstvo. Ime vrste officinalis uobičajen je naziv za istaknutu vrstu u rodu zbog ljekovitosti. Sve ovo upućuje da se radi o ljekovitoj biljci čija se ljekovitost od davnina cijeni.

Bijeli sljez je višegodišnja je biljka, jakog, mesnatog, račvastog korijena. Meso korijena je bijelo, a kora blijedožuta. Korijen ima slatkast okus i sadrži sluz. Sluz je prisutna u cijeloj biljci, ali najviše u korijenu. Zbog velike količine škroba i sluzi u korijenu, korijen bijelog sljeza se ne smije kuhati niti prelijevati vrućom vodom. Vruća voda izvlači škrob te nastaje gusta, želatinozna tekućina. Osim što se u korijenu pojavljuje visoka razina sluzi i pektina, u listovima se nalazi više flavonoida, minerala i skupoletina. Najviše ljekovitog učinka ima korijen bijelog sljeza, zatim list, a na kraju cvijet. Korijen i list bijelog sljeza obavezni su dio kućne ljekarne.

Bijeli sljez

Korijen se u pravilu sakuplja ujesen od biljaka koje su barem dvije godine stare, očisti se i suši na toploj temperaturi, a suši se na tamnom, suhom i hladnom mjestu. Sadrži 30-38% škroba, 30-35% sluznatih tvari, polisaharide (6-12%) topive u hladnoj vodi, 10-11% pektina, 10% saharoze, 1,5% masnog ulja, oko 7% mineralnih tvari bogatih fosforom, flavonoide i drugo.

Bijeli sljez je prirodno je rasprostranjen u srednjoj i južnoj Europi i zapadnoj Aziji. Danas bijeli sljez raste samoniklo, a najčešće na  vlažnim livadama, uz obale rijeka i potoka, na rubovima polja, svugdje gdje je zemlja vlažna i lagana. Uzgaja se i kao ukrasna i ljekovita biljka. Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem korijena.

Ljekovitost

Sluz bijelog sljeza stvara zaštitni film ispod kojeg se oboljeli organi brže oporavljaju. Bijeli sljez prizna službena medicina, tako da čak i liječnici preporučuju pripravke od bijelog sljeza. Bijeli sljez je ljekovito sredstvo za sve unutarnje sluznice: usta, ždrijelo, pluća, želudac, crijeva, mokraćni putevi. Blagotvorno djeluje na nadraženost bilo koje sluznice, sprječava upalu i iritaciju. Omekšava tkivo i zacjeljuje rane.

Kod dišnih organa: potiče iskašljavanje te pomaže protiv suhog kašlja, prehlade, upale grla, upale krajnika, astme, bronhitisa, upale pluća, emfizema pluća.

Kod probavnih organa: pomaže kod slabog i osjetljivog želuca, hiperaciditeta, žgaravice, čira na želucu, kod oštećenja želučane sluznice, katara crijeva, ulceroznog kolitisa, enteritisa, proljeva, slabog rada crijeva, Crohnove bolesti, zatvora, nametnika i grčeva

Kod kože i vena: pomaže kod upalnih procesa na koži, raznih nečistoća kože, osipa, lišajeva, varikoznih i proširenih vena, čireva, opeklina, psorijaze

Upotreba

Svi dijelovi sljeza: korijen, list, cvijet, sjeme pripremaju se hladnim postupkom jer tako načinjeni pripravci imaju najjače ljekovito djelovanje. Najbolje je bijeli sljez močiti u mlakoj vodi i pustiti otapanje nekoliko sati, najbolje preko noći. Vidi kako se priprema sljezov čaj, sirup od korijena bijelog sljeza ili sirup protiv kašlja.

Danas se korijen bijelog sljeza koristi u prehrambenoj industriji za proizvodnju slatkiša, bombona i guma za žvakanje. U farmaceutskoj industriji koristi se kao vezivno sredstvo u proizvodnji tableta. Sastojak je mnogih pripravaka protiv kašlja i bolesti dišnih organa. U kozmetičkoj industriji, zbog svog omekšavajućeg, umirujućeg i protuupalnog djelovanja, dodaje se mnogim kozmetičkim preparatima.

Osim što je korijen ljekovit, jestiv je i u sirovom obliku. Poznata je njegova upotreba u obliku sljezovog kolačića. Sljezovi kolačići su popularni u Americi premda vuku porijeklo iz starog Egipta.