Volujsko oko

Prethodno ime koje se koristilo je Hacquetia epipactis, međutim današnje ime koje se koristi je Sanicula epipactis. 

Prirodno raste na području središnje Europe. Staništa su mu polusjenovita ili sjenovita mjesta, vlažna do umjereno suha, bazična, neutralna ili umjereno kisela tla. Raste u svijetlim listopadnim ili mješovitim šumama (bukva, obični grab, hrast kitnjak, jela), na rubovima šuma i ispod grmlja. Osim što raste u prirodi, volujsko oko se ponegdje i uzgaja na privatnim posjedima. Razmnožavamo ga dijeljenjem rizoma, korijenovim reznicama ili sjemenom. Jednom posađen lako se samostalno dodatno razmnožava. 

Najlakše ćete ovu biljku prepoznati po žutim cvjetićima koji su okruženi listićima. Cvjetovi se javljaju odmah krajem zime i traju do sredine proljeća. Čine ih mnogo sitnih, žutih, cjevastih cvjetića od kojih su vanjski većinom muški, unutrašnji su dvospolni. Okruženi su sa pet ili šest velikih, zelenih listića koji su u vršnom dijelu nazubljeni.