Pizza

Pizza je možda najpopularnije jelo na svijetu. Ovaj recept je svima omiljen i svatko ima svoju viziju "najbolje pizze". Neki misle kao ja, dok se mnogi i neće sa mnom složiti. Sve je stvar ukusa. Ja sam zagovornik one "siromašne" pizze. Volim vrlo ograničen i kontroliran broj namirnica na pizzi. Pizzu pretrpanu različitim namirnicama smatram krivokletstvom. Odbacujem sve tipove pizza na bazi plodova mora i takve recepte uopće ne razmatram jer ih ne volim. Najgori primjer pizze koju sam vidjela je bila pizza s hrenovkama. Ljudi vole sve i svašta bacat na pizzu, pa "što ispadne". Međutim, u takvim pokušajima obično ne ispadne ništa. Može to sve izgledati bogato, ali okus i "ono nešto" je skroz promašeno. Shvatila sam da je pizza jedno vrlo promišljeno jelo, brilijantna ideja. Zato i je najomiljenije na svijetu. Ako zaista želite uživati u tome, morate dobro promisliti i pridržavati se osnovnih načela.

pizza

Pizza izvorno zaista nije bogato jelo. Autentična pizza iz Napulja sadržava origano, češnjak, extra-djevičansko maslinovo ulje i bosiljak. Dakle, imate tijesto i aromatične trave. To je osnova. Zvala se marinara. Iako se zvala marinara, ne sadrži nikakve plodove mora. Dobila je ime čisto zato jer su je ribari često jeli. Tek kasnije su talijanski seljaci na tu pizzu počeli dodavati slaninu i sir. S otkrićem Amerike, Talijani su polako upoznavali rajčicu. Europljani su rajčicu u početku držali otrovnom i prošlo je dosta vremena dok se rajčica zaista nije udomaćila. Talijani su je počeli stavljati na pizzu i time su ovom jelu znatno obogatili okus. Tako je nastala pizza margarita. Njeni sastojci su rajčica, sir i bosiljak. U Napulju se štiti autentičnost ovog jela i mnogi će vam od tamo reći da postoje samo te dvije vrsta pizza. Što god sam probala od raznih recepata pizza, moram priznati da mi ove izvorne nekako i najviše odgovaraju. Tu se radi o malim razlikama i dodacima, ali suština ista i vrlo je vjerna izvornoj verziji.

 

Postoje još neki detalji oko pizze koje morate poštovati. Izrada tijesta je suštinska. Po autentičnom receptu bi tijesto trebalo biti izrađeno od prirodnog kvasca, soli i vode. Teško da će danas netko uzgajati svoj kvasac, iako niti to nije teško. Mnogo sam puta čula kako je tijesto s domaćim kvascem izuzetno. Za sada ipak koristim kvasac u prahu. Ako me baš pitate za detalje, mislim da je suhi kvasac Dr. Oetker bolji od onog Digo. U svakom slučaju, tamo gdje koristim suhi kvasac koristim baš taj. Ako vas zanima razlika suhog i svježeg kvasca pogledajte članak.

Tijesto za pizzu - Sastojci

  • 500 g polubijelog brašna
  • mala žličica soli
  • 1 žlica šećera
  • pola velike žlice suhog kvasca
  • topla voda (oko 250 ml)

 

Pola kile brašna mi je dovoljno za jednu tepsiju pizze. Koristim suhi kvasac zato jer se bolje integrira u brašno, brže se digne i cijeli je postupak brži. Rijetko mi se događa da ostavljam tijesto u hladnjaku za drugi put, ali i to je dobra opcija. Uvijek radim tijesta koliko mi treba. Nemojte niti pomišljati na kupovinu gotovog tijesta, jer ćete si uskratiti veliki užitak u okusu. Izrada tijesta je prejednostavna da bi se koristila gotova rješenja. Osim toga u kupovnom tijestu se nalaze aditivi za duže trajanje.

Kada ste pomiješali sve suhe sastojke, polako dolijevate toplu vodu. Ključ za fino tijesto je taj da tijesto mora biti što mekše, a da se pri tome ne lijepi. Po potrebi dodajete brašna ili vode dok ne dobijete mekano gipko tijesto. Ostavite da se počne dizati pola sata i spremni ste za izradu pizze.

U pizza tijesto ide manje kvasca nego što inače ide za kruh. Prava pizza nije nikad previše mekana i rahla. Također je važno da obratite pažnju na debljinu tijesta. Ako imate višak tijesta s obzirom na svoj kalup, bolje vam je odbaciti taj višak, nego da vam tijesto ispadne predebelo. Predebelo tijesto za pizzu je promašena pizza. Debljina ne smije biti niti predebela, niti pretanka, otprilike pola centimetra. Jasno istaknut bijeli rub je autentična odlika pizze i to treba biti tako.

Ono što je ključno u pečenju pizze je visoka temperatura. Pizza je predviđena za krušne peći gdje se peče na temperaturama od 500 - 600 °C. Naravno da doma uglavnom nemamo krušnu peć i pečemo u pećnici. Jako je važno da pečete na visokoj temperaturi, barem na 200 °C s ventilatorom . Čim porumene rubovi pizza je gotova.

Dodatni savjeti za izradu pizze

  • Kada pripremate umak od pasirane rajčice u njega odmah umiješajte malo ulja, razblažite ga s malo vode i dodate malo soli, papra, origana.
  •  
  • Unutar ljetne sezone koristite svježe rajčice umjesto pasirane. Šeri rajčice su ko stvorene za ovo jelo.
  •  
  • Kada stavljam suho meso na pizzu, isključivo koristim slaninu ili špek. Smatram da je to najbolje, najukusnije i najzdravije. Šunke u ovitku i ostale salame nikad ne stavljam. Najzdravije je iz razloga, što je rajčica termički obrađena s masnoćama izuzetno zdrava kombinacija. Vidi članak .
28.05.2019.

Piše: Sunčica P.



Ocijenite ovo:

prosjek 5.0 (2 glas(a)/ova)



Vizija

Prirodna hrana, prirodna kozmetika, lijekovi iz prirode, sve - što prirodnije. Trudim se da svi recepti i savjeti budu što prirodniji. Pokušavam objasniti da su biljke vašeg podneblja najbolji izbor u prehrani. Zaboravite egzotične i skupe namirnice. Biljke koje rastu pokraj vas, koje su rasprostranjene i savršeno prilagođene određenom podneblju, često puta su korov, takve biljke su najbolji izvor vašeg zdravlja. Potičem na uzgoj vlastitih biljki ili korištenje divljeg, samoniklog bilja. To je najjeftiniji i najzdarviji način prehrane. Izbjegavam umjetne, egzotične i skupe namirnice kao i postupke koji su komplicirani i iscrpljujući. Posebno volim objavljivati stare recepte koji su vezani uz podneblja i kojima je vrijeme dokazalo kvalitetu. više ▹

Pozivamo Vas na suradnju, reklamiranje, razmjenu materijala ili objavu vaših radova.
kontakt email: info@prirodna.hr

Portal sadrži brojne savjete narodne medicine koje primjenjujete na osobnu odgovornost!
© 2020 • www.prirodna.hr • sva prava pridržana.
CMS 20.018/11