Orezivanje voćki

Orezivanje voćki najčešće obavljamo krejem zime. Zimsku rezidbu možete obaviti tokom cijelog zimskog perioda. Birajte sunčan dan bez mraza. Ako voćku sadite u proljeće, orezivanje ćete obaviti odmah, a ako sadite u jesen, pričekat ćete kraj zime.

rezidba

Pravila orezivanja

 

Ukloniti bolesno, oštećeno ili suho drvo.

 

Ukloniti sve vodopije, odnosno vertikalne grane koje nemaju potencijal za formiranje rodnih pupova. Te grane su često snažne i oduzimaju hranu i vodu, što umanjuje rodni potencijal stabla.

 

Potrebno je ukloniti grane koje se preklapaju ili rastu prema unutra, jer će dovesti do zagušenosti i smanjenja protoka svjetla i zraka kroz krošnju.

 

Napraviti prikraćivanje izabranih grana i provodnice. Rez mora biti iznad pupa koji raste prema van i na dovoljnoj udaljenosti kako se pup ne bi osušio. Teži se da preostali izbojci što više zauzimaju vodoravan položaj jer se time usporava rast i potiče cvjetanje. 

 

Pravilno orezivanje omogućava stvaranje optimalnog uzgojnog oblika i održava ravnotežu između rasta i rodnosti (ravnoteža vegetativnog i generativnog razvoja) što osigurava zdrav i kvalitetan urod voća. Puno pažnje se posvećuje orezivanju u prvoj godini voćke. Idućih godina provodi se "uzgojno orezivanje".

 

Orezivanje niskih voćki

Kod rezidbe niskih i pataljustih voćaka bitno je odabrati 3-5 dobro raspoređenih grana duž stabla. Oni bi trebali rasti, što više,  pod pravim kutem u odnosu na provodnicu. Izbojke koji stoje okomito treba sasvim odrezati. Treba odstraniti konkurentne izbojke. To su izbojci koji se formiraju odmah uz provodnicu i uglavnom stoje okomito. Izabrane izbojke povezati da stoje vodoravno. Provodnicu (središnji izbojak) i 3-5 odabranih izbojaka trebate skratiti. Prema dužini, prikratit ćete ih na 2-4 pupa. Provodnica se skrati na 6-8 pupova.

 

Iduće godine prilikom orezivanja treba odstraniti sve snažne izbojke koji rastu prema unutra. Također krati se provodnica kao i svi postrani izbojci. Dok konkurentne i druge snažne izbojke koji se razvijaju prema  unutrašnjosti krošnje odstranjujemo, dotle zadržavamo sve ostale, čak i one koje zbog premalog razmaka neće služiti kao rodne grane. Treba ih u tom slučaju dovesti u vodoravan položaj. Kada bi rezali takve grane, poticali bi samo nove izdanke, a njih želimo na rodnim granama i provodnici. Takve izbojke nećemo sjeći jer na taj način neće postati konkurencija rodnim granama. Oni će ranije rađati i svojim lišćem dodatno pomoći mladoj voćki. Zapamtite, rezanjem potičete izdanke. Upravo zato režete i prikraćujete samo one grane na kojima želite izdanke.

Pravilo je: što izdanak zauzima vodoravniji položaj, to slabije raste, ali je skloniji cvjetanju.  Na kraju dobivamo oblik piramide.

 

Ukratko, orezivanje se provodi ovako: najprije se uklone konkurentni, unutrašnji izbojci, zatim se u vodoravan položaj dovedu oni koji nisu prijeko potrebni za formiranje krošnje, i tek na kraju se orezuje provodnica i rodne grane i to na pupu izniklom prema van.

Ponekad konkurentni izbojak ima bolji položaj od "pravog". U tom slučaju se reže "pravi".

orezivanje

Orezivanje poluvisokih i visokih voćki

Za razliku od malih voćki, kod srednjih i visokih voćki, ostavit ćemo osim provodnice, još tri skeletne grane. Na njima će se razvijati rodne grane. Prilikom izbora skeletnih grana, bilo bi dobro da one ne izlaze iz iste točke, nego da su raspoređeni barem na 60 cm udaljenosti. Tako će biti dobro usidreni.

 

Postupak je takav na treba najprije odrezati konkurentne i previše uspravne izbojke. Izbojak predviđen kao skeletna grana treba savinuti ako stoji previše uspravno ili podići ako je previše vodoravno. Na slici je to uređeno tako da je vezivanjem podignut izbojak koji je predviđen kao vrh provodnice. Na kraju slijedi skraćivanje skeletnih grana i vodoravno vezivanje izbojaka koji nisu prijeko potrebni za formiranje krošnje. Na slici su to donja dva izbojka. Njih nećemo sjeći jer na taj način neće postati konkurencija skeletnim granama. Oni će ranije rađati i svojim lišćem dodatno pomoći mladoj voćki.

orezivanje

Rodni pupovi

Pupovi iz koji se razvijaju organi koji služe za ishranu voćke (list, mladica, korijen) nazivaju se vegetativni pupovi, a dijelimo ih na drvne, lisne, latentne i adventivne. Pupovi iz kojih se razvija cvijet, cvat ili mješoviti cvjetni pup nazivaju se rodni ili generativni pupovi.

 

Upravo je poznavanje rodnih pupova temelj svake uspiješno odrađene zimske rezidbe voćaka.  Pupovi se međusobno razlikuju prema obliku i debljini. Rodni pupovi su širi i zaobljeniji, dok su drvni pupovi uski i šiljasti. Neposredno prije početka vegetacije navedene se razlike najbolje vide.

rodni pup jabuka

Prema jestu nastanka  pupoljci se dijele na vršne ili termalne (stoje na na vrhu grančice) i bočne ili lateralne (stoje sa strane grančice). Bočni pupovi mogu biti bazalni ako su na bazi grančice ili medijalni ako su na sredini grančice. Kod jezgričavih voćki, kao što su jabuka i kruška, rodni pup nalazi na vrhu izboja. Na lijevoj slici je rodni pup jabuke.

rodni pup breskva

Kod koštičavih voćaka rodni pupovi su bočni. Na lijevoj slici je rodni pup breskve i dva lisna pupa.

Prvih godina života potičemo vegetativni rast. Generativni pupovi crpe voćku i teže ćemo postići uzgojni oblik voćke. Rezidbom održavamo ravnotežu između generativnih (rodnih) i vegetativnig popova. Prije same rezidbe bacite koji puta oko na voćkicu i pokušajte prepoznati rodne izboje i pupove. S vremenom kada usvojite temeljna znanja o rastu i rodnosti, bolje ćete razumijeti kako vaša voćka reagira na rezidbu.

Ne postoji matematički model rezidbe, ali priroda uvijek pruži drugu priliku.

Piše: Sunčica Pećnjak