Lovor

lat. Laurus nobilis

Narodna imena: lorber, davorika, lorika, lovorik, lovorika

Lovor je zimzeleni grm ili stablo mediteranskog područja i okolice. Najljepše šume lovora nalaze se u okolici grada Lovrana koji je i dobio ime po toj biljci. Tamo se lovori razvijaju u razgranata i velika debla i zaista tvore cijele šume. U ostalim dijelovima priobalja lovor vidimo u obliku grma. Iako je lovor karakterističan za Mediteran i blagu klimu, zbog toplijih zima, sve je češći i na kontinentu. Lovor odlično podnosi orezivanje pa možete naići na nevjerojatne oblike ovog stabla.

U pazušcima listova lovora se u proljeće, od ožujka do svibnja, razvijaju cvjetovi u obliku čuperaka. Vrlo je lako u cvatu razlikovati muške i ženske cvjetove; muški su sitni i zeleni, dok su ženski cvjetovi žuto bijeli i pomalo neugledni. Iz ženskih cvjetova se razvijaju plodovi, sitne tamne, gotovo crne bobice. Bobice sadrže jednu sjemenku, a sazrijevaju u kasnu jesen. Bobice gube svojstva sušenjem dok listovi odlično podnose sušenje. Zato su listovi lovora u središtu pozornosti kod primjene. Kako se radi o zimzelenoj biljci, listovi lovora su uvijek dostupni.

Okus listova je vrlo gorak i oporan. Takav okus odaje prisutnost vrlo ljekovitog eteričnog ulja kojeg čine cineol, eugenol, treslovine, seskviterpeni i gorke tvari. Najviše ima cineola od kojeg potječe ugodan miris i aroma. Cineol ima sposobnost antitumornog djelovanja na određene tipove stanica raka. Također je odgovoran za antibakterijsko, antigljivično i umirujuće djelovanje lovora. Eugenol djeluje protiv epilepsije te ima sedativno djelovanje. Treslovine (tanini) imaju adstringentno svojstvo (tvari koje stežu) te pomažu pri liječenju proljeva. Seskviterpeni djeluju protiv leukemije.

Lovor je puno više nego puki začin za jela. Ima stimulativna svojstva i cijeli niz ljekovitih svojstava i primjena.

Ljekovitost

Djeluje kod bolesti želuca. Lovor pojačava razgradnju enzima i djeluje kao dobar digestiv te utječe na slab želudac pojačavajući rad probavnih žlijezda. Listovi lovora smiruju rad želuca, potiču apetit i izlučivanje probavnih sokova. Čaj od ploda se koristi za poticanje apetita.

Djeluje kod bolesti crijeva naročito kod nadutosti kao i za sprečavanje razvoja bakterija truljenja u crijevnoj mikroflori koje su uzrok nastanka nadutosti. Liječi hemoroide.

Pomaže kod bolesti dišnog sustava. Pomaže kod svih vrsta kašlja kao antitusik. Širi dišne puteve, potiče znojenje i pomaže kod virusnih infekcija.

Djeluje kod bolesti mjehura, mokraćnih puteva i prostate. Obično su to infekcije bakterijama i tegobe s mokrenjem.  Pomaže kod menstrualnih problema i uspostavlja redovitu i normalnu menstruaciju.

Lovor ima umirujuću moć i smanjuje razinu hormona stresa. Općenito pomaže kod bolesti živčanog sustava: neuroza, depresija, stres, nesanica, razdražljivost.

Lovor je bogat vitaminom A i vitaminom C, te mineralom cinkom koji imaju važnu ulogu u održavanju snažnog i zdravog imuniteta.

Pomaže kod reume, koristi se za masiranje bolnih zglobova i mišića. Pomaže očuvati zdravlje kose i kože.

Općenito, lovor djeluje antivirusno, antibakterijski, antigljivično, antikancerogeno i antioksidativno pa iz toga proizlaze sva navedena svojstva te razne i mnogobrojne primjene.

Upotreba

Lovor je vjerojatno najstariji začin ovih prostora. Prikladan je za slatka i slana jela. Prije poznavanja vanilije, lovor je bio evropski važan začin u slasticama. Sve što se može sa vanilijom, može se i sa lovorovim listom. Ne zaboravimo da je i lovor jednako intenzivan začin i treba ga dozirati s mjerom, bez pretjerivanja. Od lovorovog lista se može također napraviti alkoholni ekstrakt za aromatiziranje slastica.

Lovor danas češće stavljamo u riblja i mesna jela, ali i za teže probavljiva zimska jela kao što su grah, kiseli kupus, gulaši i slično. Uglavnom, jela koja nadimaju uvijek sadrže lovor koji ublažava ovu pojavu. Dalmatinsku kuhinju ne možete zamisliti bez lovora: pašticada, brudet, razne marinade i umaci. Kao začin se najčešće upotrebljavaju listovi, a manje plodovi. Listovi su praktični jer ne gube miris sušenjem. Ako imate sreću živjeti tamo gdje lovor raste samoniklo, svakako upotrijebite svježi list. Svaka svježa biljka uvijek ima prednost pred suhom. Sušenje je samo nužnost da bi se bilje očuvalo što duže. U primorskim krajevima upotrebljavaju lišće lovora za konzerviranje i oblaganje suhog voća, prije svega suhih smokava, a ako vam se u kuhinji pojave mravi, svoje ćete namirnice najlakše zaštititi tako da oko njih poslažete listiće lovora.

Čaj od lovora se pokazao odličnim kod kašlja i prvih znakova infekcije pluća. Kao prirodni pripravak pokazao je odlične rezultate u pandemijskom razdoblju korone. Više o ovom čaju i načinu pripreme pročitajte u ovom članku.

Lovorov sirup

Zakuha se 2,5 dl vode te se u nju doda 6 svježih ili 8 suhih listova lovora. Smjesa se kuha 10-ak minuta, nakon čega se procijedi. U pripremljenu tekućinu se doda 6 žlica smeđeg šećera ili meda i sve se dobro izmiješa dok se šećer (ili med) u potpunosti ne otopi. Također, u pripravak se doda i sok jednog limuna. Preporučeno je uzimati 1-3 žličice sirupa dnevno (hladnog ili toplog). Sirup se čuva u hladnjaku u tamnoj staklenoj boci; stabilan je nekoliko dana nakon čega nije preporučljiv za konzumaciju i trebalo bi pripraviti novi.

Tinktura od lovora

Za pripravu tinkture potrebno je sitno narezati svježe lovorove listove (oko 30 g) koji se potom uspu u staklenu posudu i preliju s 3 dl domaće rakije (lozovače). Posuda se dobro zatvori i ostavi na toplom mjestu 10-ak dana. Zatim se suspenzija procijedi, a pripremljena tinktura se koristi za vanjsku primjenu kod liječenja istegnuća mišića i uganuća zglobova, kod upale Ahilove tetive, reume.

Lovorova mast protiv reumatizma

Oko 20 g svježih i zrelih plodova lovora (bobica) zgnječi se te se pripremljena smjesa skuha u 1 l vode (otprilike 15-ak minuta). Dobivena smjesa se procijedi i ostavi da se hladi. Hlađenjem se na vrhu tekućine počne skupljati ulje lovora koje je potrebno pokupiti. Izdvojeno ulje dobro se izmiješa sa žlicom domaće svinjske masti (bez konzervansa, odnosno soli) i prebaci u posudicu u kojoj se čuva. Lovorova mast se koristi za ublažavanje reumatskih tegoba te kod bolova u mišićima i zglobovima.

Piše: Sunčica P.