Konjski štavelj

Latinski Rumex obtusifolius

Porodica dvornjače, Polygonaceae

Narodna imena: konjsko zelje, tupolisni štavelj

Naziv roda Rumex latinska je riječ i znači kopljast, zbog oblika lista u osnovi. Ime vrste obtusifolius ukazuje na tupe listove. To je višegodišnja biljka koja dostigne visinu do 120cm. Korijen je vretenast i dopire duboko u tlo. Listovi su krupni i tupasti, slični listovima hrena. Cvijeta od lipnja do kolovoza i jedna biljka može dati i 7000 sjemenki koje se lako raznose.

 

Prirodno je rasprostranjen na području Europe, no drugdje po svijetu smatra se udomaćenim. Raste samoniklo po livadama, svijetlim šumama, u vrtovima, voćnjacima, uz putove. Nalazimo ga od nizina do planinskog pojasa. Razmnožava se sjemenom i vegetativnim putem. Na korijenu se nalaze spavajući pupovi koji se probude kada se korijen rasiječe (npr. zaoravanjem tla), te bivaju stimulirani za razvoj novih biljaka.

konjski štavelj

Upotreba

Listove beremo od ožujka do svibnja, prije razvoja stabljike. Žilavi su i gorkasti, no bogati vitaminom C (140-180 mg%) i karotinom (12 mg%). Kuhamo ih i spremamo kao varivo pri čemu mijenjamo vodu kako bi smanjili gorčinu. Jestive su i mlade kuhane stabljike. Sjemenke meljemo za izradu brašna. Iz korijena biljke može se dobiti žuta, zelena, smeđa i siva boja. Stoka rado jede mlado lišće tupolisnog štavelja, dok starije izbjegava zbog gorkog okusa. 

 

Koristi se protiv hemoroida, težih proljeva i za opću regulaciju probave. 

 

Pretjerana upotreba štavelja se ne preporučuje zbog velikog sadržaja oksalne kiseline. Bubrežnim bolesnicima se ne preporučuje konzumiranje štavelja.

Piše: Sunčica Pećnjak