
Godina gljiva
Ovogodišnje obilne kiše (2014.) nisu nikome donijele ništa dobro, međutim čini mi se da će ova godina ostati zapamćena po urodu gljiva. Šume su bile pune samoniklih vrsta. — više
lat. Armillaria tabescens
Nazivi: čupava grmača, grmica, grmovača ,grmačica, grmovačica, grmoščica, penjušica, gola puza, klukač

Klobuk je žutosmeđe boje, mesnat, ispupčen, kasnije više raširen, širok 4-6 cm. Prekriven je sitnim, tamnim ljuskama koje se na tjemenu kasnije bradavičasto skupljaju i uzdižu, rub je valovit i za suhog razdoblja ispuca. Mnoštvo klobuka skupljeno je u istoj osnovi. Listići su gusti, široki, uži na krajevima, u početku su bijeli, kasnije su žutosmeđi. Spore su glatke, jajolike, bijele. Stručak je smeđ, u gornjem dijelu svjetliji, tanak, pun, vlaknast i tvrd, u donjem dijelu malo zadebljan, uvijen, naraste do 10 cm visine, promjer je oko 1 cm. Vjenčić nedostaje. Meso je bijelo, u donjem dijelu stručka crvenkasto, tanko, ugodnog mirisa i okusa.



Raste ljeti i početkom jeseni u velikim buketima iz zajedničke osnove. Može biti vrlo česta. Staništa su bjelogorične šume i parkovi gdje raste na trulom drvu, na korijenju i panjevima.
Boja klobuka je žućkastosmeđa poput kože, meda, sve do crvenkastosmeđe. Prema staništu sad svjetlija sad tamnija, u sjeni i ispod lišća ili za kišnog vremena bude blijedo žućkasta poput kiselog vrhnja sa crvenkastim daškom. Čak boja ovisi i o panju na kojem raste. Ako je na panju šljive, bit će tamnija dok će na trupcu oraha biti svjetlija.
Grmača je naša vrlo poznata gljiva, međutim, postoji čitava zbirka narodnih naziva, osobito na tržnicama gdje se prodaje. Zamjenjuje se jestivom puzom (lat. Armillaria mellea) koja ima trajan prsten na stručku i mnogo je kompaktnija i većih dimenzija; također se zamjenjuje panjevčicom (lat. Pholiota mutabilis) koja ima na stručku slabašan prsten, a raste u višim predjelima (Gorski kotar, Sljeme) na bukovim panjevima. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.
Grmača je gljiva naših krajeva, raste u cijeloj Hrvatskoj. Grmača je jestiva gljiva odlične kakvoće, a možemo je pripraviti na juhu, paprikaš, pirjati, na umak, a odlična je i ukiseljena te kao ekstrakt. Koristite je kao i ostale gljive, ali je obavezno termički obradite. Koristite klobuke jer su stručci prilično žilavi. Eventualno možete koristiti bijeli dio stručka. Termičkom obradom gljiva gubi svoj volumen i postaje tamnija. U doba kada ima grmača, dobra je ideja koristiti je za pizzu kao na slici.


Ovogodišnje obilne kiše (2014.) nisu nikome donijele ništa dobro, međutim čini mi se da će ova godina ostati zapamćena po urodu gljiva. Šume su bile pune samoniklih vrsta. — više

Ako ste slučajno došli do ove izuzetne namirnice, evo nekoliko savjeta kako pripremiti vrganje. — više

Ovo jelo je prava delicija! Koliko god izgleda banalno, vjerujte da je okus božanstven. Pohana bukovača je možda čak i najukusnija gljiva koju sam jela. — više

Ova krepka juha odlično koja paše za hladnije vrijeme. Puno je verzija zagorske juhe i gotovo da svaki restoran ima neku svoju "najoriginalniju". — više

Pizza s crnim trubama je jedna od najukusnijih pizza i izgleda prikladno za Haloween party. — više

Tržnice su prepune ovih crnih trubica i sigurno vam je pogled zapeo za ovu specifičnu vrstu. — više

Jestiva je gljiva, odlične kvalitete. Može se jesti i sirova. — više

Quiche Lorraine je najpoznatija francuska slana pita. Mene osobno najviše privukla varijacija s gljivama, porilukom i špekom. — više

Aroma vrganja se fino osjeti u mliječnom sloju, a ispod izviruje crveni sloj ukusne pečenice. Sočna, gurmanska pizza u kojoj ćete uživati! — više