Čaj i čajne mješavine

U najizvornijem značenju čaj je napitak od biljke kineski čajevac, latinskog naziva Camellia sinensis. Takav napitak ima naziv pravi čaj. U širem smislu biljni ili ljekoviti čaj se izrađuje od ljekovitog bilja, sušenog voća, cvijeća, sjemenki, korijena, začina. Biljni čajevi uopće nisu pravi čajevi. U ovom članku upravo se fokusiramo na biljne i ljekovite čajeve koji nisu pravi čaj.

 

Travarstvo je tradicionalna narodna praksa, također poznata kao fitoterapija, herbalizam ili biljna medicina. Uči nas o moći bilja i njihovoj upotrebi u liječenju i poboljšanju zdravlja prirodnim putem. Čaj je najčešći pripravak. Razlikujemo oparak, uvarak, provarak i naljev.

caj

Čajeve uglavnom spravljamo kao oparak (infuz). Ako nema drugih uputa, oparak pripremamo tako da 2 čajne žličice droge prelijemo s 250 ml vrele vode, pomiješamo i ostavimo 10 minuta. Zajedno s vodenom parom hlape i eterična ulja iz biljaka. Kondenziraju se i kapaju natrag u čaj. Time čuvamo veću količinu aktivnih tvari u čaju. 

 

Kod uvarka (dekokt) drogu stavimo u hladnu vodu i promiješamo. Polagano ga zagrijemo dok ne prokuha. Skinemo s vatre i pustimo da pokriven stoji deset minuta ili prema uputama.

 

Provarak koristimo za droge iz kojih je teže ekstrahirati aktivne tvari. Taj je način pogodan za kuhanje čajeva iz kore i korijenja. Dvije  žličice droge  prelijemo s 250 ml hladne vode, zagrijevamo dok ne zakuha te pokriveno lagano kuhamo još 20-30 minuta.

 

Naljev koristimo kod droga koje sadrže sluzi i druge na toplinu osjetljive sastojke. Dvije čajne žličice droge prelijemo hladnom vodom i promiješamo. Ostavimo pokriveno određeno vrijeme, obično 6 sati. Tako spremamo i čajeve kod kojih nam smetaju neki u vrućoj vodi topljivi sastojci kao trjeslovine (medvjetka).

 

Za pripremu čajeva služimo se posudama od jenskog stakla, emajla ili porculana. Treba izbjegavati posude od legiranog čelika, aluminija i željeza jer može doći do međudjelovanja s biljnim sastojcima.

 

Važan je i sam način pijenja. Ne smijemo piti brzo u nadi da ćemo se osloboditi neugodnog okusa. Pijemo ga polagano u gutljajima. Čajeve i druge pripravke uzimamo samo određeno vrijeme. Nakon određene kure potrebno je napraviti jednako dugačak prekid.

 

Ljekovite čajeve ne sladimo osim kad je to posebno navedeno. Dodavanjem meda, čaj postaje mutan. Većina biljaka, barem u malim količinama, sadrži trjeslovine. One talože i zgrušavaju bjelančevine koje se nalaze u medu. Iz istog razloga pravom čaju dodajemo mlijeko. Bjelančevine iz mlijeka se talože vezanjem na trjeslovine zbog čega čaj postaje lakšim za želudac. Čajeve protiv proljeva, koji sadrže puno trjeslovina, nikad ne sladimo s medom jer bismo time smanjili i količinu  aktivnih tvari. Ne sladimo ni čajeve s gorkim travama jer je za njihovo djelovanje važan upravo gorki okus.

 

Kod pripreme čajeva najčešće se koristi sušena biljka koja ima jačinu 3 – 5 veću od iste količine svježe. Sušenje bilja je način konzerviranja biljke za vrijeme kada biljka nije dostupna. Sušenje je odličan način očuvanja biljke, ali prednost je uvijek na strani svježe i što neposrednije ubrane biljke ili dijelova biljke. Izuzetak su biljke kod kojih se sušenjem eliminiraju štetne tvari.

caj

Čajne mješavine

Kombiniranjem više različitih biljka stvaramo čajne mješavine, odnosno sasvim novi čaj sinergijskog djelovanja, okusa i mirisa. Kombiniranje bilja treba biti oprezno, ograničeno i treba imati smisao i logiku. Svaki sastojak treba imati svoju ulogu i pri tome se ne smije pobijati s drugim sastojcima. Najveća je greška natrpavanje sastojaka u nadi da će puno sastojaka dati veći učinak. Ne, stvar ne funkcionira tako.. Svakom sastojku treba "zraka" da može djelovati i ako niste sigurni radije ga koristite samostalno. U samostalnom djelovanju nikad nećete pogriješiti. Uvijek se treba držati onog: "manje je više". Treba sa što manje sastojaka postići što veći učinak.

 

Iskustveno, u travarstvu je dobro poznato koje biljke se slažu i mogu se miješati, a koje se nikako ne. Ako biljke nemaju jednak način pripreme, obično nisu kompatibilna mješavina. Visoka temperatura i predugo vrijeme kuhanja kod određenih biljaka smanjuje ili uništava njihovo ljekovito svojstvo. Preniska temperatura, s druge strane, ne aktivira niti dovoljno oslobađa ljekovite biljne sastojke.  Najpoznatiji primjer je sljez koji se po pravilu namače u hladnoj vodi kako bi se otopila ljekovita sluz. Sljez se jednostavno ne može kombinirati s drugim biljkama koje u svojoj pripremi zahtijevaju zagrijavanje. 

 

Određenim biljkama je potrebno samo 2 – 5 minuta namakanja da ne bi postale gorke, dok se druge namaču 15 – 20 minuta da bi se oslobodila njihova aroma. Takve biljke također ne možemo miješati. Kadulja je jedan primjer kod kojeg treba paziti da se listovi namaču minimalno jer čaj postaje gorak i težak. S druge strane, čaj od gospine trave je dobro da stoji barem 15 minuta, čak što duže to bolje. Dakle, kombinacija nije dobra.

caj

Jednako važno je pripaziti da biljke međusobno ne poništavaju svoj ljekoviti utjecaj. Najpoznatiji primjeri su medvjetka i brusnica koje se koriste za liječenje upale mjehura. Medvjetka (uvin čaj) stvara lužnatu sredinu protiv bakterija, dok čaj od brusnice djeluje u kiseloj sredini. Ako se koriste istovremeno u liječenju upale mjehura, njihovo djelovanje se poništava.

 

Iako se neki sastojci mogu odabrati zbog okusa ili mirisa, većina bilja je odabrana zbog njihovog komplementarnog djelovanja na tijelo. To znači da se mogu sigurno kombinirati jer imaju slične učinke. Ljekovito bilje se dijeli u tri kategorije, ovisno o njihovom djelovanju. Biljke iz iste kategorije međusobno se komplementiraju.

 

Hranjive biljke

Izvor mikronutrijenta, minerala, vitamina i enzima. Dubinski hrane stanice, njeguju unutrašnje organe, jačaju krv i imunitet, podižu vitalnost i energiju te pomažu u prevenciji bolesti. U te biljke spadaju kopriva, čičak, crvena djetelina, češnjak, maslačak, trputac, borovnice itd. Hranjive biljke mogu se koristiti stalno, u bilo kojoj količini.

 

Tonizirajuće biljke

One su poput vježbe, pomažu kad smo pod stresom i mogu se koristi kroz duže vremensko razdoblje. Jačaju, obnavljaju ili osvježavaju organizam. Poboljšavaju funkciju i tonus tkiva u tijelu, njeguju ih i snaže. Podupiru zdravlje, iako mogu imati poseban iscjeljujući afinitet prema određenim tjelesnim sustavima, npr. imunološkom, krvožilnom ili živčanom sustavu. U te biljke spadaju glog, ashwaganda, shatavari, korijen maslačka, matičnjak, ginseng, astragalus, divizma, sladić, ruža, malina itd.

 

Stimulirajuće ili umirujuće biljke

Pružaju stimulaciju ili opuštaju. Stimulirajuće biljke oživljavaju, podižu energiju i vitalnost, povećavaju budnost i koncentraciju. Đumbir, ružmarin, gotu kola, kadulja, paprena metvica i cimet primjeri su stimulirajućih biljaka.

Umirujuće biljke djeluju povoljno i smirujuće na živčani sustav, smanjujući stres i napetost. Lavanda, kamilica, matičnjak i gospina trava primjeri su opuštajućih biljki.

Piše: Sunčica Pećnjak