Bodljikava veprina

Bodljikava veprina (Ruscus aculeatus L.) je višegodišnji zimzeleni grm iz porodice šparogovki (Asparagaceae). Naraste do 1 metar visine, jako je razgranat je i ide više u širinu. Stabljike su drvenaste, kora im je tanka i zelena. Korijenov sustav je dobro razvijen, dubok do oko 70 cm. Listovi su preobraženi ogranci stabljike vrlo slični listu (filokladiji), tamnozeleni su, kožasti, tvrdi, jajoliki i završavaju s oštrim šiljkom, dugi su oko 2,5 cm. Pravi listovi su tek na njima, no sitni su. Biljka je dvodomna, razlikujemo muške i ženske biljke. Plod veprine je jarko crvene boje, smješten je na listu koji je dovoljno čvrst da ga nosi. U svom kućištu, boba se sastoji od dvije pravilno složene plodnice sa sjemenkama. Svaka plodnica ima po dvije sjemenke. 

Stabljike i nepravi listovi veprine su vrlo dekorativni, pa se u prirodi režu i koriste se kao dekoracija u cvjećarstvu. Posebnu draž biljci daju žarkocrvene bobe koje na filokaldijima ostaju čitave zime. No, imajte na umu da je na području Hrvatske bodljikava veprina zaštićena biljka, te ju radije razmnožite i koristite vlastitu.

Ljekovitost

Veprina sadrži smjese steroidnih saponina (4-6 %): ruscin, ruskogenin, ruskozid, neoruskogenin koji poboljšavaju vensku cirkulaciju te jačaju stijenke kapilara, podupiru cirkulacijski sustav i limfni tok te time sprječavaju nastajanje edema (otoka) u tkivu. Biljka sadrži i eterično ulje fitosterol, vitamin P, treslovine, smolu, holin, kumarine, glikolnu kiselinu i kalijevu sol, koji na različite načine utječu na djelotvornost veprine kao biljke koja djeluje kao antiflogistik (protuupalno), diuretik (izlučuje tekućinu iz tijela) i hemostatik (sredstvo za zaustavljanje krvarenja). Stoga u narodnoj medicini veprina ima široku primjenu u liječenju bolesti krvnih žila, posebno kapilara, vena, hemoroida, slabe cirkulacije, uganuća i dijabetesa te se upotrebljava za pročišćavanje jetara, bubrega i mjehura. Preparati veprine primjenjuju se peroralno i lokalno, u obliku čajeva, a najčešće kao gotovi pripravci u obliku kapsula, tableta, tinktura i masti koje se mogu nabaviti u ljekarnama i trgovinama s biljnim pripravcima.

Upotreba

Jestivi su mladi izdanci, pripremaju se slično kao šparoge samo što imaju više gorčine. Ti izdanci veprine su već dugi niz godina nepravedno zapostavljeni kao gurmanska delicija čije su kvalitete ravne šparogi, a po nekim studijama iz morfologije i farmakopeje biljaka, i učinkovitije.

Korijen je najljekovitiji dio veprine koji, zahvaljujući razgranatosti, crpi iz zemlje brojne vrijedne spojeve i minerale.  Čaj se priprema tako da se 2 žlice korijena se prelije šalicom vode i stavi se kuhati 5 min. Pije se 2-3x dnevno.

Plod se koristi za bubrežne kamence te mokraćne kanale. Sjemenke se koriste kao zamjena za kavu. Grane su služile kao metla za čišćenje ili kao ukras božićnih dekoracija.

U okolnim šumama iznad Opatije veprina raste u izobilju, u velikim skupinama koje se ne mogu promašiti, pa je i gradić Veprinac nazvan po toj biljci.