Aditivi

Aditivi su nužnost današnje proizvodnje hrane. Mnogi su se aditivi pokazali štetnima, a za mnoge se sumnja. Stvari se odvijaju presporo kad je u pitanju ljudsko zdravlje. Zaprepaštena sam koliko su proizvođači skloni nepotrebnom dodavanju aditiva, van svakog ukusa i kulture u prehrani.

Današnja prehrambena industrija nije moguća bez aditiva. Aditivi omogućuje bržu i jeftiniju proizvodnju, a time i veću dobit. Aditivi u hrani mijenjaju izgled namirnice (bojila), mijenjaju okus (pojačivači okusa, arome), povećavaju volumen proizvoda (sredstva za rahljenje u kruhu), vežu vodu u proizvodu (fosfati u kobasicama, hrenovkama), omogućuju uvođenje "novih" proizvoda (energy-drinks, light proizvoda), omogućuju primjenu manje vrijednih sirovina, olakšavaju i pojeftinjuju proizvodnju, skladištenje i transport (sredstva za konzerviranje). Kupujući prehrambene proizvode potrošači često plaćaju i aditive koji nemaju nikakve prehrambene vrijednosti. Stječe se dojam da prirodna hrana naprosto ne valja, da nema dobru boju, miris niti okus. To je iskrivljena slika prema hrani koju nam nameće prehrambena industrija. Privikava nas na izobličenu hranu, sve više udaljuje od prirodne hrane i čin nas ovisnima o takvoj hrani.

Pravilnikom o prehrambenim aditivima (donosi Ministarstvo zdravstva) dopuštena su 293 aditiva označena brojem E. Tomu treba pridodati još i aditivima slične tvari koje nemaju oznaku E. Tu pripadaju pomoćne tvari u proizvodnji, enzimi i arome. Za njih vrijede posebna pravila o deklariranju. Da bi se postigla preglednost dodataka hrani i reguliralo njihovo označavanje, aditivi su s obzirom na njihovo djelovanje svrstani u sljedeće skupine: bojila, konzervansi, antioksidansi, emulgatori, stabilizatori, zgušnjivači, tvari za želiranje, regulatori kiselosti, kiseline i lužine, tvari za sprečavanje zgrudnjavanja, tvari za postizanje klizavosti, pojačivači okusa, tvari za zaslađivanje, modificirani škrobovi, tvari za poliranje, tvari za zadržavanje vlage, tvari za tretiranje brašna, sekvestreni, učvršćivači, povećivači volumena, tvari za održavanje pjene, potisni plinovi, plinovi za pakiranje, tvari protiv pjenjenja, pomoćne tvari u procesu proizvodnje, enzimski preparati i arome.

Znanstvenici već godinama objavljuju studije kojima upozoravaju da mnogi dodatci hrani (označeni E-brojevima) izazivaju kod ljudi sindrom hiperaktivnosti, alergijske reakcije, glavobolje ili metaboličke poremećaje. Reakcije odgovornih institucija na ta otkrića prespore su i nedostatne, a prehrambena industrija takve rezultate uglavnom ignorira. Ipak, uz pritisak javnosti, te različitih udruga za zaštitu potrošača i malobrojnih odgovornih znanstvenika, mnogi štetni dodatci hrani završili su na groblju prehrambenih aditiva.

Svi ti primjeri upozoravaju da su ljudi, unatoč nadzoru i uvjeravanjima službenih institucija da su u pitanju korisne i neopasne tvari, sustavno bili izloženi štetnom djelovanju različitih aditiva.

Iako mnogi aditivi nisu štetni (poput vitamina C, natrijeva karbonata ili limunske kiseline), postoji znatan broj aditiva kojima nije mjesto u hrani.

Nažalost, osim "ozakonjenih" aditiva, hrana je natopljena i drugim štetnim tvarima koje nastaju prilikom priprave hrane (npr prženjem krumpira nastaje neurotoksin akrilamid u koncentracijama i do 8000 puta većima od dopuštenih), tvarima koje nameće industrijska poljoprivreda (npr pesticidi), ili tvarima koje migriraju u hranu iz plastične ambalaže (poliklorirani bifenili, semikarbazidi).

Stoga javnost ima pravo na svaku informaciju i svako upozorenje. Nažalost, još uvijek nedostaje transparentnost i cjelovita informacija o aditivima i njihovu utjecaju na zdravlje ljudi. Dodatnu nesigurnost kod potrošača stvara i činjenica da za neke tvari vrijede posebna pravila o deklariranju te da proizvođač ne mora deklarirati sve aditive nekom prehrambenom proizvodu, ili pak ih ne deklarira, iako ga zakon na to obvezuje. Evo korisnih popisa sa svim vrstama aditiva i opisima. Crveno označeni mogu štetiti zdravlju.

Piše: Sunčica P.